Tekstovi

01.11.2009.

Protiv zidova i svih granica! (uvodni tekst u peti broj)

Ljeto je na izmaku, dani su kraći, vrućine se lakše podnose, a pred vama je peti broj Ispod pločnika.

Kraj ljeta obilježio je između ostalog No Border Camp u Patrasu, održan od 29.-31. kolovoza, a jesen se nastavila u sličnom tonu kada se u njemačkom gradu Kielu od 26.-28. rujna održao Vikend protiv zatvora pod nazivom NO PRISON!NO STATE! Veza između ta dva događaja i više je nego očita, jer što su drugo granice, koje nam onemogućavaju slobodu kretanja i podvrgavaju naše živote neprestanoj kontroli, do li nešto prozračnija verzija zidova zatvora i zatvorskih ćelija. Činjenica je da je industrijski kapitalizam sa svojom sve sofisticiranijom nadzornom tehnologijom zatvore pretvorio u ljudsku stvarnost i svakodnevicu. I dok je manjina onih koji imaju moć potpuno ravnodušna prema svakodnevnim strahotama i stradanjima, te joj je jedini interes mogući profit, naše je društvo sve sličnije zatvorima sa zidovima izvana i iznutra.

Upravo se u ovom broju dotičemo pitanja tih izvanjskih zidova koji nas okružuju i pritom jasno pokazuju kako je vladajući politički sistem duboko povezan s arhitekturom i prostornim planiranjem u svrhu kontrole ljudskih života, „dovođenja discipline“, odvajanja „dobrih“ od „loših“ i skrivanja onog što se ne smije vidjeti. Zatvori su zapravo mjesta koja objedinjuju sve aspekte modernog društva, od zračnih luka, supermarketa, ureda, tvornica, škola, gradova u kojima živimo i sl. Ako ne želimo biti ni malo optimistični i pozitivno raspoloženi mogli bismo reći da postoje samo zatvori, oni na makrorazini i oni na mikrorazini. U zatvoru možemo prepoznati najjasniji aspekt kapitalističkog iskorištavanja, s obzirom na činjenicu da je logička posljedica vladajućeg sistema i slobodnog tržišta, mjesto gdje je sve i svatko podvrgnut kontroli i katalogiziran. Upravo su takva mjesta i gradovi u kojima živimo. Doduše neki manje, a neki više, što samo potvrđuje činjenicu da će, s obzirom na globalizaciju militarističkog urbanizma i arhitekture zatvorskih ćelija i kontrolnih točaka, uskoro većina stanovništva biti zatvorena u ogromnu zidovima ograđenu i najsuvremenijom tehnologijom kontroliranu zajednicu, dok će se manjina slobodno kretati i dalje graditi zidove i barijere na svim mogućim razinama. Globalizacija militarističkog urbanizma i dizajn okupacije uzeli su maha, zidova kao fizičkih metafora izolacije i segragacije sve je više i za njihovo će rušenje možda biti potrebno mnogo truda, vremena i energije. No, bili bismo naivni kada bismo vjerovali da će rušenjem fizičkih, izvanjskih zidova svijet postati predivno mjesto za život. Paralelno s težnjama i snagama uperenim u rušenje barijera koje nas međusobno dijele i ograničavaju nam slobodu kretanja, svoju bismo energiju trebali usmjeriti i na rušenje onih unutarnjih zidova; zidova tradicije, stereotipa, nametnutih nam normi i obrazaca ponašanja koji nas ograničavaju u slobodnom djelovanju i često nam onemogućuju stvaranje iskrenih i dubokih odnosa s drugim ljudima. Zidova koji nas razdvajaju i udaljuju istovremeno od sebe samih ali i od drugih onemogućujući na taj način bilo kakvu suradnju i samoorganiziranje čime je i gotovo svaki pokušaj rušenja izvanjskih zidova osuđen na promašaj.

Kada već govorimo o zidovima, bitno je spomenuti i zidove koje smo izgradili oko sjećanja i koji nam onemogućuju da vidimo što se događa u sadašnjosti i u svijetu koji nas okružuje.

S tim u vezi donosimo dva teksta, od kojih je jedan direktna reakcija na besmislenost, apsurdnost i čistu kontradiktornost Anti-Deutsch pokreta. Anti-Deutsch pokret veoma je transparentna skupina unutar njemačkog antifašističkog pokreta, a korijene vuče iz početka devedesetih godina, točnije nakon pada Berlinskog zida i ponovnog ujedinjenja Njemačke što su vidjeli kao moguću prijetnju da se ponove stravični događaji iz Drugog svjetskog rata. Njihova politika prepuna je kontradikcija – smatraju se dijelom političke ljevice, odnosno komunistima, ali istovremeno podupiru politiku predsjednika Busha i rat u Iraku; ističu da su antinacionalisti, ali istovremeno veličaju državu Izrael, brane njezinu politiku, a svakog tko je osudi nazivaju antisemitom. Zvuči toliko kontradiktorno da je gotovo i smiješno, no ono zbog čega smo odlučili „pozabaviti“ se Anti-Deutschom jest činjenica da je njihova prisutnost na slobodarskoj sceni sve veća, česti su sudionici raznih demonstracija, a ima ih i među pripadnicima nekih subkultura, posebno pank kulture u Njemačkoj. Naposljetku, Anti-Deutsch je upravo primjer pogleda na svijet zarobljenog unutar zidova sjećanja na prošle događaje i osjećanja krivnje zbog događaja u prošlosti, te nemogućnosti dovođenja događaja iz prošlosti u vezu sa događajima u sadašnjosti. Anti-Deutsh je zapravo slika svijeta u potpunosti okrenutog naglavačke.

Drugi se tekst odnosi upravo na taj problem zarobljenosti u prošlosti, te se dotiče teme židovskog holokausta kao jednog od primjera industrijalizacije i institucionalizacije ljudske patnje u svrhu tvorbe prepoznatljivog nacionalnog identiteta. I dok se Zinn osvrće na ulogu koju holokaust igra u Americi, bitno je spomenuti da je slična situacija i u Hrvatskoj, u kojoj već nekoliko godina zaredom po dvadesetak hrvatskih srednjoškolskih profesora, stipendista MZOS-a i Yad Vashuma, svake godine odlazi u Izrael na tečaj i edukaciju u izraelskom holokaustu zajedno sa 715 nastavnika iz 52 zemlje svijeta. Ironično je pritom da se o židovskom holokaustu i genocidu počinjenom prije 70 godina educiraju na mjestu gdje se upravo sada događa jedan od genocida u svijetu, genocid o kojem se na njihovom tečaju šuti kao i da ne postoji.

Tako je očigledno da su se strahote događale i da se događaju i danas, tako je očigledno da su se zidovi gradili u prošlosti kao što se grade i danas (Kineski zid, ogromni dvorci bogataša i plemića zaštićeni debelim zidovima, Berlin, Heiligendamm… samo su različite manifestacije u različitom vremenu istog vladajućeg sistema i kulture straha). Ono bitno jest ne samo prepoznati određene događaje, uočiti strahote u sadašnjosti i prošlosti i dovesti ih u međusobnu vezu, nego se pobuniti protiv takvih okrutnosti i istovremeno se oduprijeti i njima, ali i nastojanjima da se isti ti strahoviti događaji, sva ta masovna ubojstva i patnje procjenjuju i zatvaraju u muzeje i nacionalne galerije sa svrhom izgradnje prepoznatljivog nacionalnog identiteta. Oduprijeti se industriji koja patnju pretvara u prepoznatljiv tržišni brand. Industriji koja dovodi do svađa oko toga koja je patnja vrednija i koja zaslužuje povlašteniji položaj u muzeju, u povijesti…

Jedini smisao naše sposobnosti dovođenja u vezu događaja iz prošlosti s događajima u sadašnjosti jest u tome da se istovremeno odupremo patnjama, strahotama i masovnim ubijanjima koja nas okružuju sada, ali i zastavama i barjacima koji vijoreći se na vjetru iste te patnje lukavo koriste kao oružje i instrument vlastitog postojanja…

Ispod pločnika

možete pronaći u:

ZAGREB::
knjižara Što čitaš?, Gundulićeva 11 // književni klub Booksa, Martićeva 14d // knjižara Jesenski i Turk, Preradovićeva 5 // infoshop Opskurija, reciKlaonica, Heinzelova 66 // knjižara Planetopija, Ilica 72 // Superknjižara, Rooseveltov trg 4 // net kulturni klub Mama, Preradovićeva 18 // infoshop Pippilotta, Pierottijeva 11

PULA::
knjižara Castropola, Zagrebačka 14 // Monteparadiso Hacklab, Gajeva 3

ČAKOVEC::
knjižnica Tabula Rasa, Dr. Ivana Novaka 38 // knjižara VBZ, Kralja Tomislava 3

KARLOVAC::
Domaći, Struga 1

RIJEKA::
antikvarijat Mali Neboder, Ciottina 20b

SPLIT::
infoshop Dislexia, Klub Kocka, Savska bb

ZADAR::
Smart shop, Stomorica 2 // Knjigozemska/infoshop Iskra, Rikarda Jeretova Katalinića 5

Prijava na newsletter