Tekstovi

09.04.2009.

Protiv realnosti (uvodni tekst u sedmi broj)

Sedmi je broj Ispod pločnika gotov, a čini se kao da je šesti bio tek nedavno. Jesmo li sve dosljedniji i brži ili je jednostavno sve više događaja i tema na koje postoji potreba osvrnuti se i komentirati ih, ili se pak radi samo o proljetnom poletu...
Gotovo se u svakom broju dosad mogla prepoznati neka dominantna tema, ili barem neka osnovna nit koja je većinu tekstova povezivala u neku veću i smisleniju priču, a tema ovog broja definitivno je obrazovanje, odnosno anarhistički pristup obrazovanju. Obrazovanje je oduvijek bilo jedan od načina putem kojeg si je država, odnosno svaki društveno-političko-ekonomski sustav osiguravao svoje postojanje; kriza tog sustava i promjene u njemu ocrtavaju se u obrazovanju.

U posljednje smo vrijeme svjedoci sve većeg zatiranja ljudskih sloboda i zacrtavanja puta totalne kontrole, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini. Samo u Zagrebu namjerava se u skorije vrijeme uvesti do 800 nadzornih kamera po gradu, sustavi kontrole sve su jači, a par mafijaških obračuna uzeto je kao idealan povod za širenje panike, a time i opravdanje za provođenje tzv. sigurnosnih mjera i konačno udomljavanje „borbe protiv terorizma“. Jedno od područja zacrtavanja takve totalne kontrole jest i obrazovanje, odnosno uništavanje razvoja kritičkog razmišljanja pojedinca, čime dobivamo njegovo sustavno nadziranje i pripitomljavanje. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje opterećeno je sve popularnijim HNOS-om (Hrvatski nacionalni obrazovni standard) i nacionalnim kurikulumom, koji nastavnicima ne ostavljaju gotovo nikakve slobode u planiranju nastavnog programa, a visokoškolsko je obrazovanje zatrpano birokracijom do te mjere da prostora i volje za razvoj kritičkog razmišljanja i nema. Poznata krilatica znanje je moć napokon se pokazala u svom pravom svjetlu, jer obrazovanje i znanje dobiveno od strane sustava nije ništa drugo doli moć istog tog sustava da onemogući stvaranje bilo kakvih preduvjeta za stvaranje društvene promjene. Upravo ovdje postaje jasno da jedino slobodno obrazovanje pojedinca, odnosno rad pojedinca na sebi, omogućuje razvoj kritičkog mišljenja kao jednog od preduvjeta za bilo kakvu promjenu i sagledano s te perspektive obrazovanje i informiranje ljudi pokazuje se kao važno područje borbe. Takav način djelovanja, obrazovan, odnosno informativan, kojim se pokušava utjecati na opće mišljenje ljudi i pružiti informacije drugačije od onih koje pružaju masovni mediji, te pokrenuti diskusiju i propitivanje kao permanentan način razmišljanja, zajednička je taktika gotovo svih anarhista i boraca za vlastitu slobodu.

No unatoč velikoj važnosti i neophodnosti ove taktike ono što ne bismo trebali zanemariti jest da ona nikako ne bi trebala biti i jedina. Činjenica je da je informacija osnova sustava u kojem živimo i da je propagandna mašinerija vođena od strane elite i onih koji imaju moć te upravo zbog toga strategija obrazovanja i informiranja ljudi ne može biti samodostatna i nailazi na mnoštvo prepreka i izazova. Kao prvo, taktike kao što je držanje govora, diskusije, projekcije filmova, dijeljenje letaka i distribuiranje novina koliko god da su važne još uvijek su podosta marginalizirane u usporedbi s informacijama, znanjem i činjenicama kojima smo svakodnevno zatrpavani od strane korporacijskih medija koji su za autoritet gotovo jednako važni kao policija i vojska. Upravo zbog te marginaliziranosti i manje transparentnosti većina ljudi naučena je na iste gledati s određenom sumnjičavošću, a pogotovo ako se u obzir uzme naučeni princip ovjerovljavanja, odnosno činjenica da su nas od malena učili da vjerujemo samo određenim ljudima, da razmišljamo u okviru „realnog“ i slučajno se ne usudimo propitati zadane okvire.

U želji da dopremo do što šireg čitateljstva upravo je i to jedan od izazova našeg djelovanja, no pritom se istovremeno usuđujemo izazivati mit o realnom i mogućem nastojeći otkriti njegovu izmišljenu i ograničavajuću narav. U borbi za slobodu i za drugačije društvo edukacija i informiranje jedne su od važnih strategija i kao takve odavno su prepoznate. Ipak, često se zanemaruje činjenica da odgoj i obrazovanje pojedinca počinju još mnogo prije nego što biva upoznat s idejama drugačijim od onih serviranih od strane sustava, a tim se odgojem i obrazovanjem osim činjenicama pojedince uči i načinu na koji da razmišljaju.

Osim već spomenutog zatiranja kritičkog razmišljanja, od malena bivamo uhvaćeni u klopku takozvanog binarnog načina razmišljanja. Načina prema kojem vidimo samo dvije strane od kojih se uvijek odlučujemo za jednu, smatrajući samo nju ispravnom i jedinom mogućom. Pritom često nismo ni svjesni koliko takav način razmišljanja utječe na naše gledanje na svijet oko sebe, način na koji se zatvaramo prema svemu što nije u skladu s tom jednom univerzalnom „istinom“ koju kao takvu više i nije potrebno propitivati. Upravo je binaran način razmišljanja jedan od načina kojim se zatire kritičko razmišljanje, posebno ono najvažnije, a to je kritičko promišljanje sebe i propitivanje svojih stavova. Takvo je razmišljanje često izvor besmislenih debata oko toga koja je strategija ili taktika najbolja, koji je pravac unutar anarhizma onaj jedini ispravni, koji su načini djelovanja opravdani, a koji ne dolaze u obzir. U takvoj se klopci često nalazila i strategija obrazovanja, pa je informiranje i obrazovanje ljudi o određenim problemima često smatrano jedinom pravom i mogućom strategijom društvenih promjena, dok su sve druge odbacivane kao besmislene i bezuspješne, i obratno. No, činjenica je da, kako bismo se uopće mogli obrazovati za društvene promjene, potrebno je prvo pokušati odbaciti taj način razmišljanja kojim u svaku diskusiju ulazimo znajući već unaprijed njen ishod i kojim zanemarujemo činjenicu da je raznovrsnost načina borbe i pristupanja određenom problemu to što nas čini jačima.

Nekako je dobro to izrečeno već u naslovu jednog letka koji je kružio Atenom za vrijeme najžešćih prosvjeda u prosincu; (Samo)destrukcija je stvaranje. S druge strane, njegova pojava, kao i mnoštva drugih informativnih letaka, pokazuju kako je kombinacija obrazovnih strategija i uličnih borbi ono što čitavoj pobuni daje smisao i naznaku neke promjene; sebe i svijeta oko sebe.

Ispod pločnika

možete pronaći u:

ZAGREB::
knjižara Što čitaš?, Gundulićeva 11 // književni klub Booksa, Martićeva 14d // knjižara Jesenski i Turk, Preradovićeva 5 // infoshop Opskurija, reciKlaonica, Heinzelova 66 // knjižara Planetopija, Ilica 72 // Superknjižara, Rooseveltov trg 4 // net kulturni klub Mama, Preradovićeva 18 // infoshop Pippilotta, Pierottijeva 11

PULA::
knjižara Castropola, Zagrebačka 14 // Monteparadiso Hacklab, Gajeva 3

ČAKOVEC::
knjižnica Tabula Rasa, Dr. Ivana Novaka 38 // knjižara VBZ, Kralja Tomislava 3

KARLOVAC::
Domaći, Struga 1

RIJEKA::
antikvarijat Mali Neboder, Ciottina 20b

SPLIT::
infoshop Dislexia, Klub Kocka, Savska bb

ZADAR::
Smart shop, Stomorica 2 // Knjigozemska/infoshop Iskra, Rikarda Jeretova Katalinića 5

Prijava na newsletter