Tekstovi

31.10.2009.

Kriza kapitalizma (uvodni tekst u šesti broj)

Ušli smo duboko u krizu kapitalizma. Zapravo, uvučeni smo u krizu jer u osnovi, ona nikad i nije bila naša, baš kao niti kapitalizam - on je uvijek njihov, služi ekonomskim i političkim moćnicima kao sustav iskorištavanja za koji nas uvjeravaju da je najbolji pa čak i jedini izbor za nas.

Kriza nije nova, ona je stalna, predstavlja osnovu funkcioniranja kapitalizma, tek jedan ciklus, ovaj put izazvan špekulacijama unutar domene virutalne vrijednosti - takozvanog financijskog tržišta - gdje novac i vrijednosni papiri predstavljaju sredstvo i robu kojom se trguje. Zato se u ovom broju Ispod pločnika djelomično bavimo upravo tim ekonomskim sustavom i njegovim “vrijednostima”, robom koju mi moramo proizvoditi, ali i željeti posjedovati, kako bi osigurali “rast” kroz potrošnju... Međutim, kada bi slika bila toliko jednostavna i kada bi ekonomija ovisila o jednostavnoj jednadžbi proizvodnje i potreba, rast bi ovisio jedino o tome proizvodi li se dovoljno ili ne. O tome kako zapravo funkcionira sustav pročitajte više u tekstu “Kriza... čija kriza?”, koji otkriva pravi odnos stvarne i izmišljene vrijednosti na kojima počiva kapitalizam i čime nas drži pokornima u kreditnom ropstvu.

Različiti ekonomski forumi, stručnjaci, ministarstva i institucije vode diskusije, iznose argumente i traže rješenja koja ne izlaze iz ustaljenih procedura ovog sustava. Pokušavaju pronaći svoj spas, način da opet ostvaruju “sveti” profit. Naravno, na naš račun. U tom pokušaju panično ubacuju novac u takozvani “financijski sektor”, virtualnu rupu bez dna, koju ipak punimo stvarno uloženim radom, trudom i vremenom, jer sva njihova ulaganja, sanacije i intervencije plaćamo mi - svi koji radimo za nekoga i pokušavamo preživjeti.

Koliko god vrijednost novca bila nestvarna, nametnuti sustav nas tjera da ga koristitimo i dajemo mu vrijednost. “Imam novac.” Što to zapravo znači? Ako sutra ukinemo postojeći ekonomski sustav i počnemo proizvoditi prema stvarnim potrebama, a sva proizvedena dobra i usluge učinimo besplatnim i dostupnim, kakvu onda vrijednost ima novac? Odgovor na ovu i sve ostale krize je jednostavan, unatoč silnim nastojanjima da nas uvjere u kompleksnost problema - nestanak kapitalizma bi značio nestanak krize i mogućnosti njene nove pojave.

Ne govorimo ovdje o državnom kapitalizmu koji smo imali u takozavnom socijalizmu ili o “kapitalizmu s ljudskim licem” kakav zagovaraju liberali koji ne vide dalje od kapitalizma, već o potpunom ukidanju postojeće ekonomske strukture koju ne bi zamjenili novom i “boljom” upravom. I dok to možda zvuči kao tek neozbiljan i pojednostavljen plan budućnosti, osvrnimo se na trenutak na prošlost i film Vivir utopia u kojem sudionici i sudionice španjolske revolucije z 1936. godine kažu kako su ukinuli novac i dotadašnju ekonomiju, te preko noći zadovoljili svoje potrebe. Upravo to je ono čega se moćnici i njihove institucije boje.

U doba krize gube mogućnost potkupljivanja pa uvode zdravstvenu reformu koja otkriva pravu i potpunu sliku navodno “besplatnog” zdravstva koje smo uvijek morali plaćati. Sada to moramo dodatno plaćati, a iluzija o “socijalnoj” državi nestaje i u glavama najnaivnijih. Privatizacija mirovinskog sustava će tek pokazati svoje pravo lice, a ako u postojećoj situaciji samo napomenemo da je ovdje u potpunosti riječ o tom “financijskom sektoru” koji propada, treba li posebno napominjati kada i od koga će doći te mirovine? Sve skupa nazivaju “rezanje javne potrošnje”, što zapravo znači ukidanje svih ili većine socijalnih programa kojima su kupovali njima toliko vrijedan socijalni mir. U tome su im svakako pomogli birokratizirani sindikati, čija je glavna uloga postizanje socijalnog mira, poput neke “tampon zone” između svog članstva (i ostale sirotinje) i vladajućih. U socijalnom sukobu su odabrali stranu i politiku “jednog koraka naprijed i dva nazad”, čime su učinili u nekim područjima više štete od samih kapitalista.

Uz sve ovo, tu su i stalno prisutni načini odvraćanja pažnje od pravih problema pa stvaraju euforiju oko profesionalnog sporta, a dodatno stvaraju situacije koje jačaju nacionalizam i prebacuju krivnju za sve probleme na “zle susjede”. Mržnja i profesionalni sport. Savršena adrenalinska doza za mase.

Međutim, jesmo li toliko naivni da to ne vidimo? Nismo, a sve ovo ruši iluzije o mogućnosti postojanja “dobre vlasti”, ne samo ovdje, već i drugdje pa pobune, socijalni nemiri, prosvjedi i različite akcije postaju svakodnevna pojava, od Grčke od Francuske, od Islanda do SAD-a, od Vijetnama do Koreje... U trenutku kada izlazi ovaj broj Ispod pločnika na Islandu je pala vlada i vlast su preuzeli zeleni i socijaldemokrati, no ljudi se tamo pitaju: Što sad s tim!? Što će to promjeniti? I odmah daju odgovor na to pitanje: Ništa! Dokle god ne promjenimo društvene odnose, cijelu društvenu struturu, a ne tek imena onih koji vladaju nećemo napraviti ništa. Izlazak na izbore je tek jedan u nizu trikova na koje odbijamo nasjesti.

Organizirajte se. Solidarizirajte. I ne tražite ništa od njih. Toga se najviše boje.



 

Ispod pločnika

možete pronaći u:

ZAGREB::
knjižara Što čitaš?, Gundulićeva 11 // književni klub Booksa, Martićeva 14d // knjižara Jesenski i Turk, Preradovićeva 5 // infoshop Opskurija, reciKlaonica, Heinzelova 66 // knjižara Planetopija, Ilica 72 // Superknjižara, Rooseveltov trg 4 // net kulturni klub Mama, Preradovićeva 18 // infoshop Pippilotta, Pierottijeva 11

PULA::
knjižara Castropola, Zagrebačka 14 // Monteparadiso Hacklab, Gajeva 3

ČAKOVEC::
knjižnica Tabula Rasa, Dr. Ivana Novaka 38 // knjižara VBZ, Kralja Tomislava 3

KARLOVAC::
Domaći, Struga 1

RIJEKA::
antikvarijat Mali Neboder, Ciottina 20b

SPLIT::
infoshop Dislexia, Klub Kocka, Savska bb

ZADAR::
Smart shop, Stomorica 2 // Knjigozemska/infoshop Iskra, Rikarda Jeretova Katalinića 5

Prijava na newsletter