Tekstovi

01.11.2009.

Insurekcionistički projekt

Za anarhistički insurekcionistički projekt potrebna je metoda koja oslikava svijet koji želimo i realnost svijeta koji želimo uništiti. Djelovanje unutar grupa zasnovanih na afinitetu odgovara i jednom i drugom zahtjevu. Moć u današnjem svijetu više nema stvaran centar, već se širi po svim društvenim područjima. Djelovanje u malim grupama omogućava napadačkim projektima da se isto tako šire područjem. Ali, što je najvažnije, ova metoda unosi naš cilj u naše sredstvo - sam revolt postaje drugačjii način shvaćanja odnosa.

Anarhisti uvijek govore o odbijanju avangardizma, ali to odbijanje znači i odbijanje propovjedništva, kvantitativnog mita koji teži pridobijanju sljedbenika ideologiji anarhizma. Djelovanje u malim grupama koje napadaju državu i kapital stavlja u praksu anarhiju kao samoorganiziranje naših vlastitih projekata, u odnosima stvorenim na afinitetu – pravom poznavanju i povjerenju jednih u druge – umjesto privrženosti nekom sustavu vjerovanja. Ova vrsta akcije, oslobođena kvantitativnog, ne čeka dok se ne stvore ‘pravi uvjeti’, dok ne dobijemo garanciju da će nas mnogi slijediti, ili garanciju izvjesnosti rezultata – takva akcija nije proračunata. Zato ona u sebi nosi svijet koji želimo – svijet odnosa koji nisu proračunati.



Neke ideje o insurekcionističkoj anarhističkoj organizaciji



Kada odlučimo da ne želimo da nad nama vladaju ili nas iskorištavaju i zato odlučimo napasti društveni poredak zasnovan na dominaciji i iskorištavanju, pojavljuje se pitanje kako to izvesti. Oni od nas koji se pobune ne smiju sebi dozvoliti da ih netko drugi organizira, jer time padamo pod nov oblik dominacije, potrebno je razviti sposobnost organiziranja naših vlastitih projekata i aktivnosti, potrebno je spojiti elemente koji su nužni za djelovanje na usmjeren i koherentan način.

Zato organizacija – kako taj termin ovdje koristim – znači udruživanje sredstava i odnosa koji nam omogućavaju da u ovom svijetu djelujemo za sebe. To počinje odlukom za djelovanjem, odlukom koju naša žeđ za posjedovanjem cjeline naših vlastitih života zahtjeva za borbu protiv države, kapitala i svih struktura i institucija kroz koje provode kontrolu nad uvjetima našeg postojanja. Takva odluka nas stavlja u poziciju da moramo razvijati specifična sredstva koja inteligentnu akciju čine mogućom. Prvo je nužna temeljna analiza trenutnih uvjeta eksploatacije. Na osnovu ove analize, biramo specifične ciljeve kojima ćemo težiti i sredstva za njihovo postizanje, zasnovana na našim željama i idejama koje nas pokreću. Ova sredstva, ovo oruđe za akciju, prije svega moraju obuhvaćati načine na koje naše ciljeve, želje i ideje možemo učiniti poznatim drugima kako bi pronašli zajedničke afinitete, tj. druge s kojima možemo stvoriti akcione projekte. Dakle, pokušavamo stvoriti situacije za susrete i diskusije u kojima će sličnosti i razlike biti razjašnjene, u kojima će odbijanje lažnog jedinstva omogućiti razvoj realnih afiniteta – pravo znanje o tome da li i kako možemo raditi zajedno. Ovo sredstvo omogućava da projekcije osoba u revoltu postanu sila unutar pokreta, element koji vodi prema insurekcionističkom prijelomu. Kako je afinitet osnova odnosa koje želimo koristiti tijekom akcije, neformalnost je od ključne važnosti – samo tada njeni oblici mogu biti izraz pravih potreba i želja.

Dakle, naša želja za stvaranjem pobune tjera nas da odbacimo sve formalne organizacije - sve strukture zasnovane na članstvu i pokušaju sintetizanja različitih borbi pod jedno formalno vodstvo - ono organizacijsko. Te strukture za sintezu imaju neke zajedničke crte. Imaju formalnu teorijsku bazu, niz doktrina za koje se očekuje da im svi članovi ostanu vjerni. Kako takve grupe traže brojeve, ta osnova je postavljena na najmanji zajednički nazivnik - skup jednostavnih izjava bez dublje analize, a sa dogmatskom tendencijom koja spriječava dublju analizu. Također, imaju formalnu praktičnu orijentaciju - specifičan način djelovanja po kojem grupa kao cjelina odlučuje što će raditi. Potreba da sintetiziraju različite borbe pod njihovim zapovjedništvom, ovisno o razini u kojoj to uspiju, dovodi do formalizacije i ritualizacije borbe potkopavajući kreativnost i mišljenje, pretvarajući različite borbe u ništa više već sredstvo za promoviranje organizacije. Iz svega ovoga postaje jasno da bez obzira na tvrdnje koje takve organizacije mogu izreći o svojoj želji za pobunom i revolucijom, njihov prvi cilj je zapravo povećanje članstva. Važno je razumjeti da taj problem može postojati čak i kada se strukture ne stvore. Kada se anarhizam promovira na propovjednički način, jasno je da je formalna teorijska osnova svoju krutost nametnula fluidnosti ideja nužnih za razvoj istinskih analiza. U takvoj situaciji, praktične orijentacije, načini djelovanja, također postaju formalizirani. Dovoljno je samo pogledati ritualizirane konfrontacije preko kojih mnogi anarhisti pokušavaju proširiti svoju poruku. Jedina svrha kojoj ova očigledno neformalna formalizacija služi je pokušaj uvjeravanja različitih ljudi koji se bore da se nazovu anarhistima - točnije, da sintetiziraju borbu pod vodstvom crne zastave. Drugim riječima da pridobiju brojno članstvo za tu formalnu ne-organizaciju. Petljanje s medijima da bi se objasnilo tko su anarhisti nameće ovaj vid interakcije sa drugim iskorištavanima koji se bore, jer ponovo uvodi odvojenost anarhista od drugih koje ovo društvo iskorištava i ostavlja dojam da anarhisti posjeduju neko posebno razumijevanje stvari, što ih de facto čini avangardom revolucije.

Dakle, u cilju stvaranja našeg insurekcionističkog projekta želimo se organizirati neformalno: bez krute teorijske osnove, tako da se ideje i analize mogu nesmetano razvijati na način koji nam omogućava da razumijemo postojeće i djelujemo protiv njega, bez krute praktične orijentacije tako da možemo djelovati razumnom spontanošću i kreativnošću. Značajan aspekt takve neformalne organizacije bila bi mreža sličnomišljenika. Ta mreža bi bila zasnovana na uzjamnom međusobnom poznavanju što zahtijeva iskrenost, otvorene diskusije o idejama, analize i ciljeve. Potpuno slaganje ne bi bilo nužno, ali pravo razumijevanje razlika bi. Cilj takve mreže ne bi bio vrbovanje članova - to ne bi bila organizacija sa članstvom - već prvenstveno razvijanje metoda za uključivanje u različite borbe na insurekcionistički način i koordiniranje takvih uključivanja. Osnova za sudjelovanje bi bio afinitet, točnije mogućnost da se zajednički djeluje. Ova mogućnost proizlazi iz znanja gdje možemo jedni druge pronaći i o zajedničkom proučavanju i analiziranju društvene situacije, kako bi se zajednički došlo do akcije. Zbog nepostojanja formalne organizacije u koju se može učlaniti, mreža bi samo razvijala osnovu pravih afiniteta ideja i prakse. Takva neformalna mreža bi se sastojala od oruđa koja smo razvili za diskusiju o društvenoj analizi i metoda za uključivanje u borbe koje stvorimo.

Takva mreža, u osnovi, predstavlja način koordinacije borbe za pojedince i pojedinke, kao i male grupe. Pravi cilj djelovanja jest grupa afiniteta. Grupa afiniteta je neformalna, privremena grupa zasnovana na afinitetu - to jest istinskom međusobnom poznavanju - koja se okuplja radi postizanja određenog cilja. Afinitet se razvija kroz dublje međusobno poznavanje: poznavanje kako drugi razmišljaju o društvenim problemima i metodama intervencije koje oni smatraju odgovarajućim. Istinski afinitet se ne može zasnivati na najmanjem zajedničkom nazivniku, već mora uključivati istinsko razumijevanje razlika kao i sličnosti među onima koji sudjeluju, jer u razumijevanju naših razlika možemo otkriti kako stvarno možemo zajednički djelovati. Zbog toga što grupa afiniteta polazi od određenog definiranog cilja, ona je privremena formacija - prestaje postojati kada se cilj postigne. Zato ona ostaje neformalna, bez članstva.

S tom neformalnom osnovom, kada jednom shvatimo da će naša vlastita sloboda ostati siromašna sve dok gospodari nastavljaju kontrolirati uvjete pod kojima većina ljudi živi, lišavajući ih mogućnosti da sami slobodno odrede vlastite živote, shvaćamo da naša vlastita sloboda ovisi o intervenciji u borbe eksploatiranih klasa u cjelini. Naše sudjelovanje nije propovjedničko-propagandističko, jer to je metoda koja nas stavlja na istu razinu sa političkim pokretima, a mi nismo političari ili aktivisti, već osobe koje svoje živote žele natrag te zbog toga djeluju za sebe sa drugima.

Dakle, ne predlažemo nikakvu specifičnu anarhističku organizaciju kojoj bi se eksploatirani priključili, niti doktrinu koja zahtjeva vjernost. Umjesto toga težimo da naše specifične borbe, kao anarhisti, povežemo s borbama ostalih eksploatiranih ohrabrujući samoorganiziciju, samoodređenje, odbijanje delegiranja i bilo kakve vrste pregovaranja, sporazuma ili kompromisa s vlastima, i praksu zasnovanu na direktnoj akciji i nužnosti napada na strukture vlasti i kontrole. Cilj je ohrabriti i sudjelovati u specifičnim napadima na specifične aspekte države, kapitala i različitih stuktura i mehanizama kontrole. Zato što je naš cilj borba protiv vlastitog iskorištavanja zajedno s drugim iskorištavanim ljudima, naravno s ciljem kretanja prema pobuni, ne može postojati garancija bilo kakvih rezultata - bez organizacije koja teži pridobijanju članstva, ne možemo očekivati brojčano povećanje. Ne postoji način da znamo kraj. Ali upravo zato što nema garancije, izvjesnosti postizanja našeg cilja, uspijeh nije glavni razlog naše borbe. Glavni razlog je to što je nedjelovanje siguran poraz kroz prazno i besmisleno postojanje. Djelovati zbog ponovnog preuzimanja života znači već ga preuzimati na terenu borbe, već postati stvaratelj vlastitog postojanja, čak i ako smo u stalnoj borbi s čudovišnim poretkom koji nas želi slomiti.



Alfredo M. Bonanno

Ispod pločnika

možete pronaći u:

ZAGREB::
knjižara Što čitaš?, Gundulićeva 11 // književni klub Booksa, Martićeva 14d // knjižara Jesenski i Turk, Preradovićeva 5 // infoshop Opskurija, reciKlaonica, Heinzelova 66 // knjižara Planetopija, Ilica 72 // Superknjižara, Rooseveltov trg 4 // net kulturni klub Mama, Preradovićeva 18 // infoshop Pippilotta, Pierottijeva 11

PULA::
knjižara Castropola, Zagrebačka 14 // Monteparadiso Hacklab, Gajeva 3

ČAKOVEC::
knjižnica Tabula Rasa, Dr. Ivana Novaka 38 // knjižara VBZ, Kralja Tomislava 3

KARLOVAC::
Domaći, Struga 1

RIJEKA::
antikvarijat Mali Neboder, Ciottina 20b

SPLIT::
infoshop Dislexia, Klub Kocka, Savska bb

ZADAR::
Smart shop, Stomorica 2 // Knjigozemska/infoshop Iskra, Rikarda Jeretova Katalinića 5

Prijava na newsletter