Tekstovi

19.05.2014.

B. Traven - antibiografija

Kratka biografija književnika i anarhista B. Travena, također poznatog kao Feige, Ret Marut, Torsvan, Croves... Ukoliko netko ima interes za B. Travena, razlog tomu bi – kao što je on i želio - trebao biti njegov opus. Tokom života Traven je ulagao velike napore kako bi izbjegao kult ličnosti ili ulogu slavne osobe. Traven je bilo samo ime, jedno od mnogih koje je koristio za života. Čovjek u pozadini imena bio je kompleksna karaktera, poznat po romanima kao B. Traven – i, ironično na kraju poznat kao osoba koja je pokušavala izbjeći slavu.

Pokušati ćemo ocrtati njegovu povijest, odvajajući činjenice od špekulacija gdje god je moguće. Kao što je samome Travenu bila namjera, što je činjenica, a što špekulacija još je tema rasprava.

Travenovi su se romani na njemačkom jeziku počeli pojavljivati 1926. godine. Poslani su iz Meksika Buchergilde Gutenbergu, njemačkom ljevičarskom književnom klubu; jedini autorov kontakt bio je poštanski pretinac u ruralnom području. Ubrzo nakon prve objave krenule su špekulacije, zapažene su stilske sličnosti s anarhističkim drugom Retom Marutom.

Marut je bio putujući glumac i autor kratkih tekstova s bazom u Münchenu, sudjelovao je u radu Bavarske sovjetske republike osnovane 1919. godine tijekom Njemačke revolucije, kad su se diljem zemlje pojavljivala radnička vijeća. U godinama koje su dolazile, nadahnut Stirnerom, objavljivao je individualističke anarhističke novine “Der Ziegelbrenner” ( Der Ziegelbrenner – proizvođač cigli, opekar). Očito je da nije bio purist, budući da je zdušno sudjelovao u Bavarskom pokretu. Kad su pokret u konačnici pregazile jedinice pod vodstvom socijaldemokrata, Marut je čini se uhićen, očekivala ga je smrtna kazna zbog “veleizdaje”, zbog čega se kasnije osvrtao na činjenicu kako je pobjegao u zadnji tren. Sljedeće je tri godine, kao tražen čovjek, putovao Europom, te se u konačnici, najvjerojatnije uz pomoć Sylvie Pankhurst, bivše sufražetkinje, tada antiparlamentarne komunistice, smjestio u Londonu. Međutim, uhićen jer se nije prijavio kao stranac, završio je u zatvoru Brixton gdje je nekoliko puta saslušavan.

Vjerojatno je, barem jednim dijelom, da je strah od deportacije u Njemačku gdje bi se suočio s optužbama za veleizdaju, utjecao na Travenovu odluku da do kraja života skriva svoj pravi identitet. Ipak, čini se da je već u ranijem periodu života prisvojio novi identitet kao “Ret Marut”, pa je moguće kako su drugi identiteti bili dio njegovog života.

Tijekom saslušavanja Marut je, očito uzimajući u obzir posljedice deportacije, dao nekoliko netočnih priča o svom porijeklu, kao i nekoliko različitih imena. (Nekoliko desetljeća kasnije ove će informacije biografu ponuditi nekoliko tragova o stvarnom porijeklu Travena.) Tvrdeći da su podaci o njegovom rođenju uništeni u potresu koji je zahvatio San Francisco 1906. godine, Marut je pokušavao uvjeriti ambasadu SAD-a da je on zapravo američki državljanin, rođen u SAD-u. Nije uvjerio ni britansku ni američku vlast – u konačnici je pušten, te je ulovio brod koji je isplovio iz londonske luke. Putovanje je završio u Meksiku, gdje je proveo ostatak života.

U novoj je domovini Traven imao više zaposlenja, ali je uglavnom bio fizički radnik. Također je u nekoliko navrata putovao u udaljenije dijelove Meksika – posebno Chiapas. Budući da je razvio veliko razumijevanje o meksičkoj kulturi, napisao je niz romana na temelju nedavne revolucionarne povijesti zemlje. Ipak, njegovi prvi romani temeljili su se na njegovoj povijesti, ili povijesti Reta Maruta. (Sada se predstavljao pod imenom “Torsvan” ili tomu slično.) Berači pamuka (Der Wobbly), knjiga je koja se bavila meksičkom avanturom američkog Wobblyja odnosno člana Industrial Workers of the World (IWW) – revolucionarnog industrijskog sindikata s bazom u SAD-u koji je imao široko članstvo, uključujući pristaše u Meksiku. Roman je temeljen na Travenovom radnom iskustvu po dolasku u Meksiko, na različitim fizičkim poslovima.

Mrtvački brod je svakako, barem djelomično, pod utjecajem iskustava na putu u Meksiko i vremena dok je bio bjegunac u Europi – radi se o priči mornara, koji je nakon Prvog svjetskog rata izgubio dokumente. Nijedna ga zemlja ne prihvaća, niti mu želi izdati dokumente – on je sad službeno “ne-osoba”. U očaju zapisuje se za “death ship” (brod smrti), jedino prijevozno sredstvo koje prihvaća one bez dokumenata. Sudbina tih brodova je potonuće kako bi vlasnici mogli potraživati novac od osiguranja. Posada je toga svjesna i mogu jedino pokušati biti oprezni i dovoljno spremni kako bi si maksimizirali šanse za preživljavanje jednom kad brod konačno potone.

Traven je napisao i Blago Sierra Madre, roman koji je kasnije ekranizirao John Huston s Humphrey Bogartom u glavnoj ulozi. Tema su tri muškarca koji se udruže kako bi kopali zlato, te pohlepa i tragedija koju taj pothvat donosi. Travena je filmska kompanija kontaktirala preko njegovog meksičkog poštanskog pretinca, te mu je ponuđeno da bude savjetnik na snimanju. Traven je odbio, ali je umjesto toga poslao svog agenta Hala Crovesa da ga zamijeni. U to su vrijeme neki sumnjali, a mnogo kasnije je potvrđeno fotografijama i drugim dokazima, da je Croves zaista bio Traven. Film je polučio velik uspjeh, a danas se smatra klasikom. Ipak, film nije ponukao englesku adaptaciju njegovih drugih uradaka. (Međutim, nekoliko je romana prevedeno na španjolski jezik i ekranizirano u Španjolskoj, a Mrtvački brod je snimljen u Njemačkoj.)

Drugo Travenovo veliko djelo je serija od 6 romana koji su kolektivno poznati pod imenom The Jungle Novels. Ova kolekcija briljantno ilustrira razvoj društvenih snaga koje su u končanici dovele do Meksičke revolucije. Kad je Traven započeo ovo svoje djelo u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća, Meksiko je bio još mlada postrevolucionarna država. Prošlo je oko 25 godina od revolucije. Očito je da je komentirao Meksiko tog razdoblja, kao i neuspjeh revolucije da promjeni situaciju seljaka i radnika.

The Jungle Novels su romani od kojih je svaki priča za sebe. Kroz te priče Traven opisuje predrevolucionarne društvene strukture i strašne uvjete eksploatacije u zemlji. Knjige opisuju stravične robovske uvjete radnika na plantažama, kao i uvjete drvosječa. Traven vodi čitaoca kroz proces eksploatacije koji se transformira u pobunu i na kraju eksplodira revolucijom.

Ovaj niz knjiga, kao i misterij oko autorovog identiteta privukli su pažnju medija. Nakon Drugog svjetskog rata, kada je živio u Meksiko Cityu (oženio se 1957. godine), prodaja njegovih knjiga se naveliko proširila, te su prevedene na nekoliko jezika. Zanimanje se povećalo pa je Travenu u trag ušlo nekoliko novinara. Sve je zanijekao i pobjegao od njihovih kamera i pitanja. Nisu otkrili ništa više od toga da postoji čovjek koji je čini se autor i živi u Meksiko Cityu.

Tek se nakon smrti “B. Travena” 1969. godine ostatak svijeta počeo približavati pravom identitetu čovjeka iza tog imena. Traven je svojoj supruzi naložio da po njegovoj smrti prizna svijetu da je on zaista anarhist Ret Marut koji je pobjegao progoniteljima nakon pada Bavarske sovjetske republike 1919. godine. Kasnih je sedamdesetih Will Wyatt, producent na BBC-u, snimio televizijski dokumentarac o Travenu i napisao knjigu temeljenu na svojim istraživanjima. Predstavio je, kako se činilo, popriličan korpus dokaza da je Traven/Marut zapravo Otto Feige, rođen u malom gradiću Schweibusu u radničkoj obitelji. Grad je originalno bio u Njemačkoj, ali je nakon Drugog svjetskog rata postao dio Poljske i preimenovan je u Swiebodzin.

Otto Feige je jedno od imena koje je Traven rekao policiji dok je 1923. godine bio saslušavan u Londonu, prije odlaska u Meksiko. Wyatt je pretraživao spise i dokumentaciju kako bi ušao u trag imenu, da bi ga u konačnici pronašao u spomenutom gradu. Pronašao je Ottovog starijeg brata i sestru, koji su obiteljskom poviješću i fotografijama potvrdili da je Marut/Traven njihov brat koji je nestao kao mladić nakon što je zaprepastio grad svojim uplitanjem u radikalnu politiku. Posljednju su vijest o njemu čuli putem pisma koje je došlo nakon Prvog svjetskog rata, u kojem ih je informirao da je prognan iz Engleske. To je najvjerojatnije bilo oko 1923. godine kad je Ret Marut napustio London kako bi krenuo na putovanje koje je završilo njegovim dolaskom u Meksiko naredne godine. Dokazi o identitetu koje je Traven ponudio vlastima SAD-a i Velike Britanije – imena, zanimanje i sl. - poklapali su se sa činjenicama o obiteljskoj pozadini Otta Feiga. Također je potvrđeno da je otac Otta Feiga radio u tvornici koja je proizvodila ugljene brikete za gorivo – vjerojatni izvor za ime Marutovih anarhističkih novina “Der Ziegelbrenner”. Obitelj Feige je također ukazala na to da je ubrzo nakon što se Otto javio iz Londona govoreći im o problemima s vlastima, njegovu majku posjetila policija koja se raspitivala ima li sina po imenu Otto. Najvjerojatnije su provjeravali Marut/Feige priču za londonske i američke vlasti. U strahu da je to povezano s Ottovom radikalnom politikom i njegovim zatvaranjem u Londonu, zanijekala je njegovo postojanje kako ne bi donijela probleme obitelji. Obitelj ju je kasnije pronašla kako jeca u strahu i sramu. To je posljednje što su čuli o Ottu, dok se Wyatt i njegova BBC-eva filmska ekipa nisu pojavili 50 godina kasnije.

Kasniji biograf, K.S. Guthke, osporavao je tezu da je Traven zapravo Otto Feige, kao i neki drugi travenolozi. Tvrdili su kako Wyatt nije u potpunosti dokazao svoje tvrdnje, te da je moguće da je Marut/Traven – iako je morao biti upoznat s gradom Schweibusom, kao i Feigom i njegovom obitelji – jednostavno preuzeo Feigov identitet.

Autoru ovih redaka se Wyattova istraga i fotografski dokazi čine uvjerljivim. Ali koja god bila istina, knjige su one koje nas inspiriraju i u kojima uživamo – rijedak slučaj literarne ekspresije koja je iste kvalitete kao i njen radikalni politički sadržaj. Suditi mu samo u literarnim okvirima je promašaj. Ipak, za razliku od literature koja pokušava prikriti političku “poruku” Travena je zadovoljstvo čitati. B. Traven je bio veliki pripovjedač, i jednako tako – što je velika rijetkost – veliki politički romanopisac. Međutim, znao je da su njegove knjige učinkovite samo ukoliko nadahnjuju refleksiju i djelovanje. Kao što je Traven rekao (pod krinkom Hal Crovesa) “Život je vrijedniji od bilo koje knjige koju možete napisati”. (RM)

Ispod pločnika

možete pronaći u:

ZAGREB::
knjižara Što čitaš?, Gundulićeva 11 // književni klub Booksa, Martićeva 14d // knjižara Jesenski i Turk, Preradovićeva 5 // infoshop Opskurija, reciKlaonica, Heinzelova 66 // knjižara Planetopija, Ilica 72 // Superknjižara, Rooseveltov trg 4 // net kulturni klub Mama, Preradovićeva 18 // infoshop Pippilotta, Pierottijeva 11

PULA::
knjižara Castropola, Zagrebačka 14 // Monteparadiso Hacklab, Gajeva 3

ČAKOVEC::
knjižnica Tabula Rasa, Dr. Ivana Novaka 38 // knjižara VBZ, Kralja Tomislava 3

KARLOVAC::
Domaći, Struga 1

RIJEKA::
antikvarijat Mali Neboder, Ciottina 20b

SPLIT::
infoshop Dislexia, Klub Kocka, Savska bb

ZADAR::
Smart shop, Stomorica 2 // Knjigozemska/infoshop Iskra, Rikarda Jeretova Katalinića 5

Prijava na newsletter