Tekstovi

19.02.2010.

500 godina otpora

Leonard Peltier je bio vođa AIM-a (Američkog indijanskog pokreta) koji je nastao zbog nepravednog i neprestanog oduzimanja zemlje indijancima (samim time i sustavnog uništavanja njihovog kulturnog naslijeđa i načina života), kojim su dovedeni na rub egzistencije i bili prisiljeni na odlazak u gradove gdje su se suočavali s nezaposlenošću i bijedom, a sve to s ciljem zgrtanja još zemlje na kojoj država može okrenuti pare i brisanja tragova ostatataka kulture koja stoji kao spomenik jedne nasilne kolonizacije.

Peltierova predanost i solidarnost sa svakim indijanskim pokretom otpora još od tinejdžerskih dana vrlo je brzo zapela za oko FBI-u kojemu je AIM bio na popisu ekstremističkih organizacija, premda su sve njihove akcije i protesti bili nenasilni. No imali su jednu manu: bili su masovni i imali su veliku podršku indijanske zajednice jer nisu samo protestirali već i nudili svoju pomoć oko izgradnje solidarnije i samoodrživije zajednice. To je bilo sasvim dovoljno da ih se nazove ekstremistima i da započne hajka na njihove vođe.

U duhu te hajke Peltier je 1972. lažno optužen za pokušaj ubojstva policajca što je demantirala i poicajčeva djevojka koja je izjavila da je policajac saznavši za FBI-ev novi zadatak htio „pošto-poto“ prikačiti nešto Peltieru – sve za napredovanje u karijeri.

Peltier je pet mjeseci u zatvoru dok AIM nije uspio skupiti novac za njegovu jamčevinu. Osjetivši nepravednost sustava na vlastitoj koži i neočekujući pravedan ishod suđenja Peltier se nije pojavio na nastavku suđenja. Jednakim intezitetom je nastavio svoju borbu premda je izdan nalog za njegovo uhićenje.

1975. godine grupa mladih AIM-ovaca s kojom je bio i Peltier dolazi na poziv starješina u rezervat Pine Ridge. Zbog trogodišnjeg nasilja nad pripadnicima AIM-a i njihovim istomišljenicima taj rezervat je dobio ime „Regija straha“. Sve je počelo kad je jedan od visokopozicioniranih članova plemena unajmio plaćenike, koji su sebe zvali „Goons“, da iskorijene AIM unutar rezervata. To je rezultiralo ubojstvom više od 60 članova AIM-a, a puno više ih je napadnuto i ozljeđeno. FBI je bio više nego upoznat sa situacijom, dao je svoj blagoslov, štoviše pratio je i opskrbljivao Goons-e informacijama i oružjem, te zažmirio na sve njihove zločine, tako da se samo po sebi nameće da su zapravo indirektno sve i zakuhali.

AIM-ovci i Peltier su napravili sve što je bilo u njihovoj moći da potaknu izgradnju i jačanje povezanosti unutar zajednice kroz solidarnost i samoodrživost; cjepali su drva starima i nemoćnima, sadili drveće, radili zajedničke vrtove, obnovili krov izgorenog dućana, besplatno popravljali aute, organizirali savjetovalište za alkoholičare... bingo i prodaju kolača radi skupljanja novca za društvene aktivnosti koje će zbližiti zajednicu.

26. lipnja1975. dva FBI agenta s autom bez registracijskih oznaka i u neformalnoj odjeći ušla su na privatni posjed Bika Koji Skače na kojem su kampirali pripadnici AIM-a, ali bilo je tamo i indijanaca koji samo pružali podršku. Kao izlika za ulazak bila im je potraga za mladim indijancem Jimmy Eagle-om koji je ukrao par kaubojskih čizmi.

Iz nepoznatog razloga došlo je do pucnjave, obitelji s malom djecom našle su se unutar unakrsne paljbe. Ishod pucnjave bila su dva mrtva FBI agenta i jedan mladi indijanac (Joe Stnutz). Prema balističarima FBI-a agenti su prvo ranjeni u pucnjavi, a potom ubijeni izbliza. Indijanac Joe Stuntz je ubijen snajperom. Njegovo ubojstvo nikad nije istraženo.

Neposredno nakon pucnjave došli su drugi agenti FBI-a koji su , željni osvete, pucali po kući Bika Koji Skače, a u danima koji su usljedili pod izlikom istrage provodili su „legalni“ teror nad stanovnicima rezervata upadajući im u kuće bez naloga.

Prema dokumentima FBI-a, u pucnjavi je sudjelovalo više od 40 indijanaca, ali samo su AIM-ovi članovi Bob Robideau, Darell Butler i Leonard Peltier dovedeni pred sud. Prva dvojica su prvi uhićeni, suđeno im je u Iowi, oslobođeni su jer je dokazano da je bila riječ o samoobrani na osnovu dokaza o opravdanom strahu povodom terora u Pine Ridgu.

Peltier je uhićen nakon toga u Kanadi u siječnju 1976. To što je uhićen kasnije od prve dvojice pokazuje odlučnost FBI-a da ga pod svaku cijenu izolira, svali cijelu krivnju na njega i zatvori. U suđenju svoj trojici bi bilo puno teže izvesti takav manevar jer bi se krivnja raspršila, a i bilo je premalo vremena da se izmanipuliraju svi dokazi i da neki ključni nestanu.

Apsurdnost i nepravednost tog suđenja dokazuje četvero od FBI-a izmaltretiranih svjedoka koji su rekli što se od njih tražilo. Jedna od njih je bila je indijanka Martyle Jadni Medo koja je potpisala iskaz da je Peltierova djevojka, premda se njih dvoje nikad nisu ni upoznali, te da ga je vidjela kako sudjeluje u pucnjavi, premda tamo nije bila prisutna. Ubrzo nakon davanja iskaza, povukla je isti i priznala da ju je FBI prisilio potpisati. Ostali su bili tinejdžeri koji su tvrdili kako su vidjeli Peltiera u pucnjavi, ali su isto tako nakon svjedočenja izjavili da su bili prisiljeni od strane FBI-a. Agent koji je na prvom svjedočenju rekao kako su ubijeni agenti slijedili kamionet koji nikako nije mogao voziti Peltier, promjenio je svoj iskaz i tvrdio kako su slijedili crveno-bijeli kamionet koji je povremeno vozio Peltier. Ipak ni jedan ga svjedok nije indetificirao kao ubojicu. Nije stalo na tome. Kao dokaz o njegovoj krivnji koristio se slučaj o navodnom pokušaju ubojstva policajca za koji nije dokazano da je kriv. Dokazi o teroru u Pine Ridge-u koji su bili prihvaćeni na suđenju Robideau i Butleru u suđenju Peltieru odbijeni su, a kao i mogućnost pozivanja na samoobranu. Obrana nije dobila na uvid svu dokumentaciju koju je FBI imao o Peltieru. FBI-evi balističari su svjedočili kako spremnik za metke nađen pokraj ubijenih agenata odgovara onome nađenom kod Peltiera, ali je namjerno prešućen dokaz da taj spremnik nije njegov. Tužitelj je izjavio da je optuženi jednako kriv bez obzira - pucao iz daleka u samoobrani ili izbliza dok su bili ranjeni. To je prilično smiješno s obzirom da je u suđenju Robideau i Butleru pucanje iz daleka u samoobrani rezultiralo njihovim oslobođenjem...

Na temelju cijele te blamaže porota je osudila Peltiera na dvije doživotne robije. Živjela pravda, sustav i njegovi vjerni provoditelji! Ubrzo su prikupljeni novi dokazi koji potvrđuju Peltierovu nevinost, ali zahtjev za novim suđenjem je odbijen, kao i svi zahtjevi za uvjetnim puštanjem, bez obzira na peticije i potpore brojnih organizacija koje se bore za ljudska prava, iako se u sličnim slučajevima odobrava nakon manje od pola kazne koju je odslužio Peltier. Nedavno je komisija za uvjetnu izjavila da mu je neće odobriti dok ne prizna krivnju, a on je unatoč dugih 30 godina provedenih u zatvoru i želji za slobodom, izjavio: „Nije me briga ako moram provesti cijeli svoj život u zatvoru. Neću priznati zločin koji nisam počinio.“

Peltier je i iza rešetaka ostao aktivan; dobio je više nagrada za humanitarni rad.

Odgovara na sva pisma koja dobije:

Leonard Peltier

#89637-132

USP-Lewisburg

US Penitentiary

PO Box 1000

Lewisburg, PA 17837

USA


 

Ispod pločnika

možete pronaći u:

ZAGREB::
knjižara Što čitaš?, Gundulićeva 11 // književni klub Booksa, Martićeva 14d // knjižara Jesenski i Turk, Preradovićeva 5 // infoshop Opskurija, reciKlaonica, Heinzelova 66 // knjižara Planetopija, Ilica 72 // Superknjižara, Rooseveltov trg 4 // net kulturni klub Mama, Preradovićeva 18 // infoshop Pippilotta, Pierottijeva 11

PULA::
knjižara Castropola, Zagrebačka 14 // Monteparadiso Hacklab, Gajeva 3

ČAKOVEC::
knjižnica Tabula Rasa, Dr. Ivana Novaka 38 // knjižara VBZ, Kralja Tomislava 3

KARLOVAC::
Domaći, Struga 1

RIJEKA::
antikvarijat Mali Neboder, Ciottina 20b

SPLIT::
infoshop Dislexia, Klub Kocka, Savska bb

ZADAR::
Smart shop, Stomorica 2 // Knjigozemska/infoshop Iskra, Rikarda Jeretova Katalinića 5

Prijava na newsletter