Knjige

01.12.2009.

Kratkovidnost realnog

Moram priznati da je ova knjiguljica više nego ugodno iznenađenje. Ona je beskompromisna i poetična kritika naše uljuljkanosti u konzumerističku apatičnu svakidašnjicu pod čizmom kapitalizma i standardnim izgovorom da treba prihvatiti realno stanje, ma kakvo ono bilo.

Zarobljeni u okviru previše zbilje, opterećeni realnim uvjetima koji zamagljuju horizonte neograničenih mogućnosti, ponašamo se kao meduze nošene valovima, ne usudimo se kontra struje. Zalet, strast, bunt, vizije neke nove bolje budućnosti postaju sve više stvar neke davne prošlosti, a i toj prošlosti se pokušava izmjeniti značenje da ne bi imala utjecaja na buduće kultivirane naraštaje koji će učiti o njoj samo kao o jednom fenomenu svog vremena. Kapitalizam uništava prilagođavajući si svijet na način da ostavlja dojam kako se on prilagođava zahtjevima svijeta, a primjer toga je što ostavlja prostora samo za onaj bunt koji se može usmjeravati i kontrolirati. Revolucija i bunt se, štoviše, institucionaliziraju da bi izgubili svoju oštricu i postali beznačajni, mrtvo slovo na papiru, možda stvar povijesti, književnosti ili umjetnosti, ali ne i neprestane i sveprisutne borbe za slobodu od svake represije i principa dominacije.

Le Brun dosta prostora posvećuje umjetnosti i kjniževnosti, a tu joj na žulj staje postmodernizam kao pravac bez stava liti stranputica, apsolutno apolitičan i nevažan u svojoj relativnosti hrani apatiju i beznađe vremena u kojem živimo, drugim riječima sluga sistema.

Osvrt na Unabomberovo djelovanje je sigurno jedan od najdragocjenijih djelova knjige. Tu se oštro kritizira akademska ljevica, radikalni intelektualci i teoretičari koji su se ogradili od Unabombera jer je on svojim manifestom i djelima spojio teoriju i praksu i ugrozio njihovu sigurnu poziciju laprdalačke elite koja nema nikakvog doticaja s praksom. Pokazao je da se u ovom globalnom košmaru sveopće indiferentnosti ipak može razviti potreba za djelovanjem, ma što mi mislili o načinu na koji je realizirana.

No nažalost, umjesto sve više buntovnika, javlja se sve više pasivnih proučavatelja buntovnika iz dalje i bliže prošlosti, koji ne miču dupesa iz svoje sigurne opsesivno-hobističke pozicije.

Unatoč cjelovitom i impresivnom pregledu svijeta u kojem živimo, Le Brun ima svojih kontradiktornosti, a to su pretjerana idealizacija prošlosti i duhova prošlosti, zbrda-zdola kritika seksualnosti na pomalo staromodan način, pogotovo začuđuje nekritički odnos prema mainstream pornografiji... Usprkos svim kontradiktornostima knjiga nudi gomilu zanimljivih informacija, zaključaka, analiza... od strane osobe s osebujnim iskustvom i stažom u književnoj, umjetničkoj i aktivističkoj branši i zato je vrijedi pročitati.


Annie Le Brun: Previše zbilje, DAF, Zagreb, 2007.

Ispod pločnika

možete pronaći u:

ZAGREB::
knjižara Što čitaš?, Gundulićeva 11 // književni klub Booksa, Martićeva 14d // knjižara Jesenski i Turk, Preradovićeva 5 // infoshop Opskurija, reciKlaonica, Heinzelova 66 // knjižara Planetopija, Ilica 72 // Superknjižara, Rooseveltov trg 4 // net kulturni klub Mama, Preradovićeva 18 // infoshop Pippilotta, Pierottijeva 11

PULA::
knjižara Castropola, Zagrebačka 14 // Monteparadiso Hacklab, Gajeva 3

ČAKOVEC::
knjižnica Tabula Rasa, Dr. Ivana Novaka 38 // knjižara VBZ, Kralja Tomislava 3

KARLOVAC::
Domaći, Struga 1

RIJEKA::
antikvarijat Mali Neboder, Ciottina 20b

SPLIT::
infoshop Dislexia, Klub Kocka, Savska bb

ZADAR::
Smart shop, Stomorica 2 // Knjigozemska/infoshop Iskra, Rikarda Jeretova Katalinića 5

Prijava na newsletter